Kosmos kao večito pitanje

Posmatranje svemira pomoću teleskopa

, — Autor oliverap @ 12:01

Galileo Galilej(1564-1642)

Galileo Galilej je bio italijanski astronom, fizičar, matematičar i filozof, čija su istraživanja postavila temelje modernoj mehanici i fizici. Rođen je u Pizi. Uglavnom je obrazovan u manastiru Valombroza pored Firence, a na univerzitetu u Pizi studirao je od 1581. do 1585. godine. Ubrzo posle toga, neko vreme je predavao na firentinskoj Akademiji. Na univerzitetu u Pizi je predavao matematiku od 1592. do 1610. Bio je filozof i matematičar kod velikog toskanskog vojvode od 1610. pa do kraja svog života. U okviru naučne revolucije odigrao je značajnu ulogu u razvoju moderne nauke. Unapredio je teleskopske instrumente i sistematski posmatrao nebo, što je za posledicu imalo otkriće i analizu Jupiterovih satelita, Sunčevih pega, Mesečevih kratera i Mlečnog puta. Drugi veliki Galilejev doprinos je pozitivan nastavak istraživanja Kopernikovog heliocentričnog sistema, naročito otkrićem Venerinih mena. Istraživao je takođe zakonitosti kretanja tela, zakon gravitacije i začeo ideju principa relativnosti. 

 

Mlečni put

Mlečni put je premošćena spiralna galaksija u kojoj se nalazi naš Solarni sistem i koja je član Lokalne galaktičke grupe unutar Virgo superjata galaksija. Naziv „mlečni put” je izveden od izgleda naše galaksije gledano sa Zemlje u noćno nebo na kome se može videti svetla traka formirana od gusto poređanih zvezda, koje se ne mogu pojedinačno razlikovati golim okom. Procenjuje se da Mlečni put sadrži 100–400 milijardi zvezda. Verovatno postoji bar 100 milijardi planeta u Mlečnom putu. Solarni sistem je lociran unutar diska, oko 26.000 svetlosnih godina od galaktičkog centra, na unutrašnjem obodu jedne od spiralnih akumulacija gasa i prašine zvanog Orionov krak.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------- 

Zanimljivosti o Mlečnom putu 

Naučnici veruju da 90% mase naše galaksije sadrži mračnu materiju, što je u stvari galaktički Halo. To znači da sva „svetleća materija“ – ono što vidimo golim okom ili teleskopima čini manje od 10% Mlečnog puta. Galaktički halo je zona koju zapravo čini mnoštvo zvezda, gasova i crne materije, a kojom su okružene spiralne galaksije, u koje spada i naša galaksija Mlečni put.

Najveće galaksije u svemiru imaju supermasivnu crnu rupu u svom centru, a od Crne rupe nije izuzet ni Mlečni put. Centar naše galaksije se naziva Sagittarius A*, i predstavlja masivni izvor radio talasa zbog čega naučnici veruju da je u pitanju Crna rupa čiji je poluprečnik oko 22,5 miliona kilometara, što je otprilike ista dužina onoj koju ima Merkurova orbita.

Sunčeve pege

Sunčeve pege su privremene pojave na površini Sunca (fotosfera), koje se vizuelno pojavljuju kao tamne tačke u odnosu na okolna područja. One su nešto hladnije od okoline fotosfere, a izgledaju kao tamne pore, koje se brzo prošire i žive nekoliko nedelja. To su područja površine Sunca na kojim postoji izbacivanje sunčeve plazme sa njegove površine prema Kosmosu. One mogu biti vidljive sa Zemlje i bez pomoći teleskopa. Pege se obično javljaju u parovima kao pega vodilja i pega pratilja. Obe stvaraju veoma snažno magnetsko polje suprotnog polariteta.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Zanimljivosti of Sunčevim pegama 

Pege se javljaju periodično, a postoje i godine kada se tokom nedelja ne pojavi ni jedna pega. To se naziva minimum sunčeve aktivnosti. Zatim dolaze godine kada se broj pega povećava do maksimuma od oko 100 i to je tzv. maksimum sunčeve aktivnosti. Period između dva minimuma se zove ciklus sunčeve aktivnosti i on traje oko 11 godina. 

 


Genije iz Ulma

, — Autor oliverap @ 00:18

Albert Ajnštajn(1879-1955)

Albert Ajnštajn bio je teorijski fizičar i univerzitetski profesor. Ajnštajn je jedan od najvećihumova i najznačajnijih ličnosti u istoriji sveta. Formulisao je specijalnu i opštu teoriju relativnosti kojima je revolucionisao modernu fiziku. Pored toga, doprineo je napretku kvantne teorije i statističke mehanike.

 

Teorija Relativnosti

Teorija relativnosti u fizici je teorija koja se bavi analizom fizičkih zakona i merenja čiji se rezultati menjaju u zavisnosti od kretanja i položaja posmatrača. Stoga se u teoriji relativnosti analiziraju i interpretiraju merenja obavljena od strane više posmatrača koji su u relativnom kretanju u odnosu jedan na drugog. U klasičnoj fizici je opšteprihvaćeno da će posmatrači bilo gde u kosmosu, bez obzira da li su u pokretu ili statični, dobiti iste rezultate merenja prostora i vremenskih intervala.

E=MC2

Danas u fizici postoje dve teorije relativnosti, jedna se zove specijalna (posebna) teorija, a druga opšta teorija relativnosti. Albert Ajnštajn je predstavio posebnu teoriju 1905. godine, a opštu 1916. godine. Dok se posebna teorija relativnosti prevashodno bavi električnim i magnetnim fenomenima i njihovom propagacijom u prostoru i vremenu, opšta teorija je razvijena s ciljem da odgovore na fenomen gravitacije. Obe teorije se koncentrišu na nova shvatanja prostora i vremena, shvatanja koja se duboko razlikuju od onih koja se koriste u svakodnevnom životu.


Powered by blog.rs